jump to navigation

Moje iskustvo s odgojem u Hrvatskoj 29/01/2010

Posted by pepoma in 6) Moje iskustvo s odgojem u Hrvatskoj, KUĆNI ODGOJ NIJE SVE.
add a comment

U Hrvatskoj se uglavnom čuje da je važan kućni odgoj. Kao da tu počinje i završava priča o odgoju. Ustanove kao vrtići i škole peru ruke od odgoja. Nedavno mi je teta u vrtiću objašnjavala da oni ne mogu utjecati na dijete kao što to može roditelj.

Ako uzmemo u obzir da zaposleni roditelj ostavlja svoje dijete u vrtiću 9-10 sati dnevno, to znači da preko tjedna tete u vrtiću više vremena provode sa djecom od roditelja. Bar iz te perspektive bi tete morale ozbiljno pristupiti odgoju djece. U protivnom djeca gube dragocjeno vrijeme pri odrastanju koje je potrebno da uvježbaju željene oblike ponašanja. Ovdje želim naglasiti da je za odgoj djece važno da se roditelji uključe u život vrtića i škola. Nije svejedno da li ste:

  • zadovoljni jer imate niska očekivanja,
  • nezadovoljni ali nemate alternative ili
  • zadovoljni jer pokrivate uši i oči pred onim što vas zabrinjava ili smeta.

Bitno je pokazivati građansku svijest otvorenim i čestim razgovorima. Bitno je iznositi svoja očekivanja, formulirati zahtjeve i na njima ustrajati. Naravno u svemu treba imati mjeru. Bitno je također ne samo imati povjerenja u tete i učitelje već i kroz vrijeme provjeravati u kojem se smjeru se taj vaš odnos i povjerenje kreću:

  • Da li možda netko sa druge strane počinje izigravati vaše povjerenje jer je tako lakše raditi?
  • Da li netko sa druge strane priča jedno a radi drugo?

Treba pokazati građansku hrabrost boreći se mirnim putem za budućnost i vrijednosti kakve želimo da zavladaju kada naša djeca odrastu.

Što se još društvenih vrijednosti tiče, u Hrvatskoj danas je, čini mi se, jako važna slava. Tako se može dogoditi da jedan imućni liječnik, advokat ili poduzetnik svoje dijete forsira u sportu do te mjere da zapostavlja djetetovo formalno obrazovanje. Važno je biti Ivica Kostelić ili neki poznati nogometaš ili manekenka ili općenito pojaviti se na stranicama žute štampe. Uostalom, sjećate li se onog profesora sa Ekonomskom fakulteta u Zagrebu koji je govorio „Ako su siromašni neka uče“, dok nije završio u zatvoru?

Dakle, s obzirom na društvene vrijednosti i važnost obrazovanja, čini mi se u Hrvatskoj trenutno vlada svojevrstan kaos. To nije dobro. Što li je uzrok tome nije bitno. Važno je znati da društvene vrijednosti, kako one loše tako i one dobre, stvaraju njeni članovi. To mogu biti članovi obitelji, članovi škole, članovi vrtića, članovi neke političke stranke ili članovi neke tvrtke. Svi oni imaju mogu izabrati da li će biti aktivni igrači ili pasivni promatrači. Biti nezadovoljan i negativno kritizirati a ništa ne poduzimati jest vrlo čest oblik doživljavanja stvarnosti u Hrvatskoj. Biti aktivan član i  doprinijeti općem dobru, puno je teže. Čovjek treba izaći iz svog toplog doma, iz svoje sigurnosne zone i početi nešto novo, nepoznato, biti i sam izložen kritikama. To nije ugodno ali bez takve građanske hrabrosti nema napretka u društvu. I još nešto: Kad je odgoj u pitanju, važno je stvoriti pozitivnu sliku u glavi, imati dobar osjećaj i puno snage potrebne za put kroz tu uzbudljivu životnu avanturu. Stoga prionite na posao, Vaša djeca će Vam biti zahvalna!

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.